Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske

04.06.2008., srijeda

Priopćenje IO SABA

Članovi Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske zgranuti su bezobrazlukom nekih ekstremista. Oni se ne libe nebuloznim lažima pokušavati da zločine koje su činili njihovi istomišljenici podmeću borcima koji su izborili slobodu u 2. svjetskom ratu. Najnovije blaćenje Većeslava Holjevca izmišljenim zločinima nad nevinim bolesnicima, krajnje je bijedno. Čudimo se do koje mjere su se neki pripadnici našeg naroda srozali u pokušajima dokazivanja svoje nevinosti? Vjerujemo da su ti ljudi vjernici. Pa zar za njih ništa ne znače Zapovijedi Božje, među kojima je i ona o zabrani laganja?

0 liku Vece Holjevca ima na pretek dokumenata, a radi njegovih ljudskih i organizatorskih zasluga podignut mu je i spomenik u vrijeme n8e sadašnje vlasti. Koga ovim lažima ta gospoda vrijeđaju? Činjenice oni ne mogu pobijati, ali time iskazuju stavove suprotne pozitivnoj vladajućoj politici. Oni su protiv svoje vlastite države i njezinih nastojanja da postanemo ponovno europska država. Lažima to zaista nećemo uspjeti. Takvi postupci su prevršili svaku mjeru i mi se nećemo spuštati na taj tračerski nivo.

- 08:51 - Komentari (20) - Isprintaj - #

03.06.2008., utorak

Odgovor kritičarima govora mr.sc. Ivana Fumića u Jasenovcu, 20. 04. 2008.

Galama koja se podigla povodom govora bivšeg logoraša mr. sc. Ivana Fumića, na obilježavanju 63. obljetnice proboja logoraša iz ustaškog logora smrti – Jasenovca, samo potvrđuje istinitost navoda u tom govoru.

Priopćenje Kaptola, kao i izjave pojedinih osoba o neprimjerenosti istupa mr. sc. Ivana Fumića, kao i tvrdnje da rečeno nije istinito, ne zasniva se na argumentima, već i na osobnim uvjerenjima.

Da se itko od kritičara potrudio provjeriti u dokumentima iz vremena II. svjetskog rata što je to radio dio Katoličke crkve prije, za vrijeme i nakon II. svjetskog rata, u najmanju ruku bi bili oprezniji u osudi govora i govornika.

Zaboravili su da i nakon 63 godine vrh Katoličke crkve žrtve dijeli na "naše" i "tuđe". Iz tih razloga gospoda biskupi i kardinali uporno odbijaju doći u Jasenovac, iako su godinama pozivani i od logoraša i od Saveza antifašističkih boraca i antifašista. Začuđuje kako oni svećenici, koji su usudili govor Ivana Fumića neistinito tvrde da je time napadnut cijeli katolički kler i hrvatski narod. Time se tendenciozno poistovjećuju sa cijelim hrvatskim narodom.

Negiranje povijesnih činjenica bez dokaza može samo kratkotrajno zbuniti neinformirane.

Kritičari govora mogli su pročitati u ustaškim dokumentima, gdje su pojedini svećenici iznosili svoje zasluge za razvoj ustaškog pokreta. Tako su u članku objavljenom u "Ustaši" br. 3 od 3. VII 1941. objavili da je prva ustaška organizacija osnovana u kuriji na Kaptolu br. 4 u Zagrebu. U "Hrvatskom narodu" od 26. VII 1941. objavljen je članak u kojem se govori o tome kako su se ustaše prije rata skrivali i sakupljali u franjevačkom samostanu u Čuntićima. I u "Hrvatskom narodu" od 4. VI 1941. g. br. 110 str. 13 u članku "Ustaška borba na Širokom Brijegu, iznose se zasluge fra Radoslava Glavaša i drugih za razvoj ustaškog pokreta. "Nova Hrvatska" je u br. l28 od l. VI 1943. g. na str. 6 objavila članak pod naslovom "Smrt čeličnog Hrvata" začasnog kanonika Ivana Mihana" u kome se veliča njegov rad u ustaškom duhu.

Župnik u Kustošiji Vilim Cecelja pripadao je ustaškom pokretu još prije II. svjetskog rata i pred njim je i dr. Ante Pavelić položio zakletvu, kao i prva ustaška "vlada". Cecelja je u ustaškom duhu djelovao do kraja života.

Po dolasku ustaša na vlast, velik broj katoličkih svećenika je pristupilo prevođenju pravoslavaca na katoličanstvo, često i uz teške prijetnje. Tokom 1941. godine čak je 240.000 pravoslavaca prevedeno na katoličanstvo. Da bi to bilo učinjeno, morala je postojati značajna organizacija, ali i veliki broj svećenika koji su to činili. Ipak, ni prijelaz na katoličanstvo Srbe nije spasilo od progona, a mnogih i od smrti.

Za svoj predani rad na promicanju ustaštva odlikovano je 145 svećenika od Ante Pavelića, što je objavio "Ured za odlikovanja NDH", pod brojem 12869. Svećenici u logoru Jasenovac, prije svakog pokolja blagoslivljali su ustaše, o čemu govore rijetki preživjeli logoraši.

Dio svećenika učestvovao je i u ustaškim postrojbama i s njima se povlačio sve do Bleiburga. Nakon II. svjetskog rata bilo je pojedinih svećenika koji su surađivali s onim ustašama koji su pod nazivom "Križari" ubijali predstavnike vlasti, vojske i milicije.

Kada govorimo o sadašnjem ponašanju nekih svećenika, tisak je objavio služenje mise za dr. Antu Pavelića ali i za poginule ustaše u borbama protiv NOV. Na Bleiburgu poražene ustaške snage i te kako šalju političke poruke kao i govornici.

Jasesenovačke žrtve se ne mogu uspoređivati s bleiburškim, jer su tamo ljudi ubijani zbog pripadnosti drugom narodu, vjeri, rasi i ideji. Nakon zarobljavanja na Bleiburgu ubijeni su i neki nevini, što smo osuđivali i osuđujemo. .

Napad više biskupa na NOV i Tita 15. VII 2007. g. potvrda je o opredijeljenosti tih osoba. Posebno se istakao krčki biskup g. Župan optuživši Tita da je kriv za milion 700 tisuća osoba. Na Bleiburgu se redovno pojavljuju i ljudi u crnim odorama i ustaškim simbolima, to predstavnicima crkve ne smeta. Oštrom reakcijom vrha Katoličke crkve u Zagrebu želi se zatvoriti usta svakom njenom kritičaru.

Očekivali smo i dalje očekujemo da će se Crkva u Hrvatskoj ponašati u duhu Evanđelja i poruka pape Ivana-Pavla II umjesto sotoniziranja svakog tko drugačije misli i govori.

Zagreb, 3. 6. 2008.
SABA RH



- 10:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.04.2008., petak

Govor Ivana Fumića u Jasenovcu

Okupili smo se kod spomenika Kameni cvijet da se poklonimo žrtvama monstruoznog ustaškog poretka u ovom i u ostalih 81 ustaških logora.
Jedini program kojeg su ustaše imale, zasnivao se na mržnji. Ta je mržnja bila uperena protiv Srba prvenstveno, a zatim Židova, Roma i drugih naroda i naravno komunista, ali i demokrata svih usmjerenja. Nacionalno pitanje Hrvata, za koje su se ustaše na papiru zalagale, svojim zločinima su itekako pogoršali, a naciju za duže vrijeme podijelili, što se i danas osjeća.

Od dolaska na vlast ustaša 10. travnja 1941. pa do konca travnja 1945. bili su osnovali čak 82 logora razne namjene i tipova. No, bez obzira na njihovu namjenu, bili su to logori smrti. Među njima po broju ubijenih i okrutnosti ističu se grupe logora Jasenovac sa preko 73.000 do sada poimenično utvrđenih žrtva i Gospić sa 41.000 poimenično utvrđenih žrtava. Ono što je karakteristično za gospićke logore jeste da su ustaše u svega 4 mjeseca tokom 1941. godine poubijale toliki broj ljudi. Ubijeni su bili Srbi, Židovi, Hrvati antifašisti, Bošnjaci-Muslimani, Česi. U Jasenovcu su pak poubijani gotovi svi Romi.

Ukoliko bi objavili popis svih žrtava ustaškog poretka, trebalo bi tiskati barem još tri obimne knjige kakvu je do sada objavilo Spomen područje Jasenovac s preko 72.000 imena.

U logorima nije vršena nikakva selekcija osoba, već su ustaše ubijali sve koje su u logor doveli, bilo to djeca, žene, starci, bolesni, zdravi, liječnici, svećenici, itd. Upravo to ubijanje govori o nevjerojatnoj bestijalnosti ustaškog poretka.

Ustaše su provodile i tešku torturu nad logorašima tjerajući jedne da ubijaju druge da bi zatim preživjele oni ubili. U tom pogledu najdrastičnij i je primjer Roma. Dio Roma dovedenih u Ušticu dobilo je bolju hranu i piće, ali za uzvrat morali su ubijati druge Rome dok ih nisu poubijali. Kada više nije bilo Roma za ubijanje došle su na red i ubice Romi koji su završili na isti način.

Posebno je potresno pratiti postupanje ustaša prema djeci. Njih su na krajnje nehuman način otimali od majki. Djecu od 6 mjeseci pa do 14 godina starosti strpali su u vagon, bez hrane i vode i, ukoliko već nisu umrli u Jasenovcu, bili su transportirani u logor Jastrebarsko. Naravno, putem su mnogi umrli. I uvjeti života djece u Jastrebarskom bili su gotovo nemogući. Zavladale su bolesti koje su djecu nemilice kosile. Da nije bilo ilegalnog rada komunista koji su iz logora izvukli i kod hrvatskih obitelji u Zagrebu smjestili djecu, njih oko 10.000, teško da bi itko od djece preživio.
Žalosno je, ali istinito da su ustaše imale izdašnu pomoć većeg dijela katoličkog klera koji i danas, kao posljednji bastion brani svoje djelovanje u tom poretku. Mnogi svećenici su unutar ustaškog pokreta organizirali ustaše, vršili pokatoličenje pa i sami sudjelovali u raznim akcijama likvidacije Srba i Židova. To je vjerojatan razlog što vrh katoličke crkve u Hrvata u velikom luku obilazi Jasenovac, ali ne i Bleiburg. Ne zaboravljamo mnoge svećenike, žrtve nacističkog poretka, kao i one koji su zbog borbe za slobodu ubijeni u ustaškim, njemačkim i talijanskim logorima. Iz tog razloga bilo bi dobro da crkveni vrh posjeti Jasenovac.

Proteklo je 63 godine od završetka II. svjetskog rata i sve se više zaboravljaju žrtve, a veličaju zločinci. Mnogi naši građani slušaju o Bleiburgu kao gubilištu Hrvata, ali ih je malo koji se zapitaju a što je to do Bleiburga dovelo. Mora se znati da su u Jasenovcu i drugim logorima ubijani ljudi samo zato što su bili druge vjere, nacije, rase, bez obzira na dob i spol. Ovi ljudi ni na koji način nisu bili odgovorna za Bleiburg, ali je ogromna većina ubijenih nakon Bleiburga itekako odgovorna za desetke tisuća ubijenih po logorima, zatvorima, naseljima u akcijama "čišćenja terena". Osim toga, nakon Bleiburga, u najvećem broju, ubijeni su zločinci, vojnici i civili koji su činili pokolje ili ih organizirali, ma da je u toj masi bilo i nevinih. Narodnooslobodilačka vojska nikog nije ubijala zbog nacionalne pripadnosti već isključivo zbog počinjenog zločina. Svjedoci smo brojnih mitova. Svaki grob koji se od 1990. pa do danas pronađe, a potiče iz II. svjetskog rata pripisuje se ubijenima po NOV. Pitamo Vas, a što su ili koga su to ubili nacisti, fašisti, bela garda, ustaše, čerkezi. Zar ti ubijeni nisu zakopani, a dobro se zna da su baš te vojske izvršile strašne masovne masakre. "Lipa pamti", a i druga mjesta sravnjena u Istri, Dalmatinskoj Zagori, Lici i Kordunu, neke od ustaša, a neke od njemačkih nacista i talijanskih fašista. Hrvatskim ekstremistima uvijek su bile bliže te ideologije, a i danas su. Zato pokušavaju tvrditi da je u Jasenovcu bio logor poslije II. svjetskog rata, pa čak da su tu zatvarani i osuđeni za Informbiro, samo ne znam u koje zgrade su bili smješteni, kada ih nije bilo.
Odnos prema bivšim logorašima ustaških logora i danas u Hrvatskoj puno govori. Dok su oni, koji su nas progonili i trpali u logore dobili status političkih osuđenika i debele naknade, takav status i naknade žrtve ustaških logora nisu dobili, a nema najava ni da će dobiti. Ipak mi s ovog mjesta nikada nismo slali poruke mržnje kao što se šalju s Bleiburga.
Mi logoraši nikada nismo gubili nadu, pa ni sada i očekujemo da će se odnos prema nama ali i istini o stradalima u logorima i zbivanjima u II. svjetskom ratu promijeniti u duhu europskih antifašističkih principa.

Jasenovac, 20.4.2008.
Mr. sc. Ivan Fumić,
Predstavnik zatočenika jasenovačkog logora i
član Savjeta Spomen područja Jasenovac

- 10:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

21.04.2008., ponedjeljak

Buchenwald komemoracija 2008: Internacionalni omladinski miting bio je veliki uspjeh

Oko 1000 mladih ljudi iz preko 20 zemalja srelo se na 63. obljetnici vlastitog oslobođenja koncentracijskog logora Buchenwald u Weimar-u.

Osnovni slogan „Evropska mladost na putu demokracije i slobode" slijedili su poziv „Instituta veterana" (Belgija) i "Internacionalne federacije boraca otpora (FIR) – Asocijacije antifašista" na internacionalni miting sa veteranima antifašističke borbe. Tih su se dana vodili dugi razgovori mladih ljudi iz raznih zemalja. Oni su zajedno posjetili spomenik u koncentracionom logoru Buchenwald. Bio je to susret s veteranima antifašističkog otpora, okrugli stol o španjolskom civilnom ratu i politička debata o rasizmu i neo-fašizmu u Njemačkoj i u Europi.

Vrhunac mitinga mladih bio je njihov komemorativni marš od Weimara do Buchenwalda. Na kraju 8,5 kilometara dugog marša sudionici su bili dočekani od preživjelih logoraša iz Buchenwalda koji su simboli6ki predali „povijesnu palicu" mladim antifašistima.

U nedjelju je ta simbolična predaja bila provedena na komemorativnoj ceremoniji Internacionalnog komiteta Buchenwald-Dora i komande višeg suda i završnog zbora omladinskog mitinga kod zvonika. Prateći tradicijske zastave veterana i FIR-a oko 1500 ljudi oblikovalo je most između ta dva događaja. Kod zvonika je govorio zatvorenik iz Buchenwalda Floreal Barier, belgijski ministar obrane Pieter de Crem i predsjednik FIR-a Michel Vanderborght. Na zaključku su „teenageri" na 14 jezika formulirali političko obećanje preživjelima koncentracijskih logora.

Michel Vanderborght (FIR) je izjavio: „To je bio veliki znak solidarnosti antifašista svih generacija. Koncentracijski logor – Spomenik Buchenwald bio je apsolutno pravo mjesto gdje je to bilo moguće dokumentirati."

Dr Ulrich Schneider, Generalni sekretar FIR-a

- 12:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.02.2008., petak

Poziv na prosvjed protiv preimenovanja Trga Maršala Tita u Kazališni trg

Izvjesna «građanska inicijativa» poziva na javno okupljanje 9. veljače 2008. u 11,00 sati na Trgu maršala Tita gdje će se iznijeti zahtjev da se trgu «vrati» ime Kazališni trg. Iako se organizatori pozivaju na žrtve «komunističkog režima», sasvim je očito kako ovdje nije riječ tek o prosvjedu protiv Tita, već o namjeri da se diskreditira NOB i rehabilitiraju snage poražene u Drugom svjetskom ratu. Kao što njemački neonacisti marširaju povodom bombardiranja Dresdena, a srbijanski neonacisti marširaju «za spas Srbije», tako i hrvatski neonacisti marširaju protiv «zločinca Tita».

Važno je da se sve progresivne snage ujedine, u ime građanskih i ljudskih prava i sloboda, mira i ravnopravnosti dolaskom podrže miran antifašistički kontraprosvjed i kažu odlučno «NEĆE PROĆI» ovoj zlonamjernoj inicijativi. Upravo zato, prosvjed protiv preimenovanja Trga Maršala Tita u Kazališni trg organizira Udruga mladih antifašista grada Zagreba. Pozivamo sve građane/građanke, antifašiste/antifašistkinje da dođu na Trg Maršala Tita u subotu u 11:00 sati ispred Muzeja za umjetnost i obrt.

Ovaj poziv supotpisuju organizacije i udruge građana/građanki koje se pridružuju antifašističkom kontraprosvjedu:

Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina, Milorad Pupovac, Neva Tole, Drago Pilsel, Autonomna ženska kuća, Židovska općina, Ženska infoteka, Odbor za ljudska prava Karlovac, CRTA, Ženska mreža Hrvatske, Margelov institut, Iskorak – Centar za prava seksualnih i rodnih manjina, Ženska soba – Centar za seksualna prava, Romi za Rome, Socijalistička radnička partija Hrvatske, Ljevica Hrvatske, Romski san, Srpski demokratski forum, Kalisara, Le Zbor, LORI - Lezbijska organizacija Rijeka, ROSA – Centar za žene žrtve rata, inQueerzicija - Nova gej scena, Zagreb Pride, Kulturno-ulična gej akcija, Klub studenata Istre – Mate Balota.

- 17:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.02.2008., utorak

Odgovor Zvonka Ivankovića Vonte, iz Zagreba, na tekst u Novom Listu: »Ivo Horvat i manipulacije ideologijom crnog komunizma«

Titova politika je 1948. godine spasila vitalne hrvatske interese

Paradoksalno je da Nikola Grahovec naziva Tita tvorcem »najvećeg i najkrvavijeg zločinačkog sustava u povijesti Hrvatske« - stojeći na prostoru Međimirja i pišući u riječkom listu, dakle prostorima koje je Tito vratio u hrvatske granice

Dopustite mi da zbog vaših čitatelja i ugleda samog lista ispravim neke »krive navode« u tekstu Nikole Grahovca - »Ivo Horvat i manipulacije ideologijom crnog komunizma« (Novi list, 19. 01. 2008.).

1. Gospodin Grahovec pogrešno vidi »komunizam« u vlasti Komunističke partije, iako ta vlast nije »komunizam«, kao što ni vlast demokršćanske partije nije »kršćanstvo«. Komunizma nikada i nigdje nije bilo, postojali su socijalistički pokušaji, različiti od zemlje do zemlje. Kada su 1948. godine SFRJ i SSSR bili na rubu rata to su bile dvije različite državne politike - Titova je, na sreću, spasila i vitalne hrvatske interese!

2. Taj mladi školarac (predsjednik Hrvatske starčevićanske mladeži Međimurske županije) potpuno je u krivu kad Karla Marxa i komunističku ideologiju naziva »zločinačkom«. Tek ću spomenuti: u anketi njemačke javne televizije ZDF sa 1,8 milijuna njemačkih stanovnika - »Tko je najveći Nijemac svih vremena?« prvo je mjesto osvojio osnivač kršćansko-demokratske unije Konrad Adenauer, drugi je vjerski reformator Martin Luther, a treći je Karl Marx - ispred Bacha, Goethea i Einsteina!. (HINA, Vjesnik, 29. 11. 2006.). I taj će Adenauer 1968. godine o 150. obljetnici Marxova rođenja izdati dvije marke s Marxovim likom. Marxovu filozofiju i značenje na ekonomskim učilištima neću ni spominjati!

3. Paradoksalno je da taj mladić naziva Tita tvorcem »najvećeg i najkrvavijeg zločinačkog sustava u povijesti« Hrvatske i uopće - stojeći na prostoru Međimurja i pišući u riječkom listu, dakle prostorima koje je Tito vratio u hrvatske granice, a koje je ustaška vlast prodala tuđinu! Čak se i Sanader poslužio Titovim - »Tuđe nećemo, svoje nedamo«. Ni to mu taj gospodin ne priznaje u dobro! A da ne spominjem Baranju i Dvor na Uni koji nisu ni bili u Banovini Hrvatskoj (1939.-1941.).

Notorno je da su ustaše objavile svoj program genocida kroz svoje »rasne zakone«, brojne logore i otvorene pokolje, ništa takvoga u Titovom programu nije postojalo. Ipak, bilo je bezakonja, no to treba struka utvrditi i predočiti javnosti. Svatko, ima pravo na obranu - kaže Ustav RH.

Spomenut ću tek neke ozbiljne ocjene Titova djelovanja.

- Papa Pavao VI. 1971.: »...Vaša Ekselencija zna s kolikom pažnjom pratimo aktivnost koju Vi i Vaša vlada provodite... i s koliko iskrenosti pozdravljamo zasluženi uspjeh svake Vaše inicijative kojoj je cilj obrana i jačanje mira i unapređenje boljih i plodnijih odnosa među nacijama svih kontinenata...«. Tim je povodom Vatikan izdao filatelističku omotnicu s likovima Tita i Pape.

- »Titova odluka da se Jugoslavija bori protiv nacista jest prekretnica u povijesti Drugoga svjetskog rata...«. Franklin Roosevelt, 1944. (Što bi tu s Pavelićem NDH koja je SAD-u navijestila rat!)
Brojne su zemlje u čast Titova posjeta izdale i posebne marke i fil. omotnice, SAD čak i u spomen susreta Tito - Kennedy - nakon njihove smrti - 1983. godine.

Titov sprovod 8. 05. 1980. najviše mu je priznanje: svjetska elita - 209 delegacija iz 127 zemalja,

Vatikan je poslao dva delegata.

Iako se Titov sistem potrošio i ne može se vratiti, ostaje da je on jedini Hrvat - svjetski državnik, da je svojom federacijom i kasnije (1974.) konfederacijom omogućio osamostaljivanje Hrvatske i njeno međunarodno priznanje u siječnju 1992. godine.

- Veliki hrvatski pjesnik Vladimir Nazor pobjegao je iz NDH koncem 1942. godine s pjesmom »Čamac na Kupi« - »Prenesi cijelu Hrvatsku na onu stranu vode - na teške, al svete puteve - poštenja i slobode«! Poslije će biti predsjednik ZAVNOH-a i prvi predsjednik Federalne Države Hrvatske, kasnije Narodne Republike Hrvatske!

- Na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a (listopad 1943.) zagrebački župnik i znanstvenik dr. Svetozar Ritig u ime katoličkog svećenstva obratio se delegaciji KPH: »A za sve to hvala vama, dragi naši komunisti, jer vi ste dali najveće žrtve i ostvarili ono za čim su težili najveći sinovi hrvatskog i srpskog naroda, vi ste ne štedeći žrtava ni krvi ostvarili jedinstvo Srba i Hrvata«. »Vjesnik«, 30. 10. 1943.). U Novom listu 15. 12. 1998. stručnjak Zlatko Frid objavio je podatke prema kojima je u NOB Hrvatske - »uz tisuće i tisuće vjernika (sudjelovalo) i oko 200 katoličkih i nekoliko desetaka pravoslavnih svećenika...«.

- Na osnivanju prve vlade Federalne Države Hrvatske u Splitu 14. 04. 1945. sudjelovali su i šibenski i hvarski biskupi Mileta i Pušić (uz msgr. Ritiga), biskup Mileta svoj je pozdravni govor završio riječima - »Bila sretna i od Boga blagoslovljena Federalna Država Hrvatska!« (Petešić, Svećenstvo, 153.).

- U povodu obljetnice Stepinčeve smrti u Krašiću je riječki nadbiskup u m. Josip Pavlišić održao govor u kome je naglasio: »Malo ljudi zna, ali istina je da su zapadni saveznici htjeli da pošto-poto ovi (zapadni) krajevi ne pripadnu Hrvatskoj. Moramo zahvaliti Bogu, ali i mudrosti i odvažnosti Josipa Broza Tita, koji se odupro engleskom generalu Alexanderu i njegovim nastojanjima... I na kraju: »Istina je slijedeća: Josip Broz Tito je dao ustanoviti Ustav iz 1974. godine po kojemu se svaki narod mogao odijeliti iz zajednice Jugoslavije, a to je bila legitimacija s kojom je naš narod išao u borbu za slobodu«. (Novi list, 11. 02. 1997.)

- Još nešto valja priznati: Hrvatska je od 1950. do 1980. godine šest puta povećala svoj društveni proizvod što nikada ni prije ni poslije nije uspjela. I ne samo to, radničko samoupravljanje zadržalo je oko 60 posto dohotka u njihovim rukama, što će zajedno s mirovinskim fondovima nestati na »hrvatski način«!

4. Čudno je da g. Grahovec naziva partizanski pokret »gerilom«. Zar ne zna da je Hrvatska imala najrazvijeniji partizanski pokret - pet od ukupno 11 Titovih korpusa; da je imala svoj Glavni štab i veliki oslobođeni teritorij; na kraju je s ostalim Titovim snagama otjerala sve okupatore i kvislinge, uključujući i Pavelićevu vojsku koja je »zaboravila« na svoju »Za dom spremni!«. A spriječila je i englesku vojsku da Talijanima pribavi Istru i Slovensko primorje.

5. Gospodin Grahovec očito ne zna tko je »Stari« (Ante Starčević) niti razumije Krležinu - »Stari ni bil maler za teleće oči - jedini lampaš v krmežljivoj noči!«.

Notorno je da je Starčević bio oduševljen demokratskim idejama francuske revolucije »Jednakost - Sloboda - Bratstvo« - što je nespojivo s ustaškim »pravašima«! Najkorjeniti naš antiklerikalac jasno je napisao - »Da ovaj puk ne bi bio poživinčen, on bi uz rijetke iznimke, u popu smatrao najprvoga svoga neprijatelja. Uistinu, narod hrvatski ima svu svoju nesreću najvećma popovima pripisati. Ako se pokaže pravi ili bolji svećenik, on postaje mučenikom«. (Ladan, Starčević, 30)

6. Neozbiljno djeluje njegova tvrdnja da u našim rječnicima nema objašnjenja riječi »filoustaštvo«; implicite, i da se jezik ne razvija i unapređuje. Eto, mogao je zaviriti u Veliki Anićev rječnik hrvatskoga jezika i našao bi da »filoustaštvo« znači »osobitu sklonost ili ljubav« prema ustaštvu. Problematičan je njegov pozdrav na kraju - »Bog i Hrvati!«, a to je jedno od 17 načela Hrvatskog ustaškog pokreta (11.) i završne riječi Pavelićevog proglašenja NDH! (Dokumenti ustaša, Zagrebačka stvarnost, 1995. str. 74., 133).

7. Na kraju, tom bi mladom gospodinu preporučio da prouči Bibliju i Ustav RH - tamo ništa nema što bi bilo u vezi s »Bog i Hrvati«! Po našem temeljnom propisu »najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske - »sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštovanje prava čovjeka... vladavina prava i demokratski višestranački sustav...«. Iskreno se domoljublje, čak i kršćanstvo, dokazuje upravo poštovanjem ovih ustavnih vrednota! - zaključuje Zvonko Ivanković Vonta.

- 19:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.01.2008., ponedjeljak

1947. - 2007. Šezdeset godina suvereniteta

Potpisivanje mirovnog ugovora s Italijom u Parizu 10. veljače 1947. godine bio je događaj od prvorazrednog povijesnog značaja, jer je njime i međunarodna zajednica potvrdila pravo Hrvatskoj, odnosno tada Jugoslaviji, da vrati oteti teritorij - Istru, Rijeku, Zadar i otoke matici zemlji.

Tim povodom u Puli je 16. rujna 2007. godine, pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića i supokroviteljstvom Hrvatskog sabora, Istarske i Primorsko-goranske županije, svečano obilježena 60. obljetnica stupanja na snagu odluka Pariške mirovne konferencije.

SABA RH je izdala publikaciju kojom želi dati još jedan doprinos u obilježavanju tog značajnog jubileja. U njoj objavljujemo cjelovit sadržaj sa svečanosti održanoj u pulskoj Areni, sve govore najviših predstavnika državne i lokalnih vlasti, kao i udruga, a potoni znanstvene oglede o značenju Pariškog ugovora te priloge u kojima su najvažniji dokumenti s izvornim tekstovima tog međunarodnog ugovora i drugih važnih odluka koje su odredile sudbinu ovog dijela Hrvatske.

Dr. sc. Branko Dubravica znanstveno je obrazložio širi kontekst događanja i njihov povijesni značaj. Prikazao ih je i kao priznanje pobjedničkoj Titovoj armiji koja je u četverogodišnjem ratu nanijela velike gubitke i poraze osovinskim snagama, poglavito talijanskoj i njemačkoj okupatorskoj sili i domaćim izdajnicima. Činjenicu da je Narodnooslobodilačka borba bila sastavni dio pobjedničke Antifašističke koalicije i da je u njoj dala krupan doprinos, uvažila je i Pariška mirovna konferencija.

Državno-pravno značenje priključenja Istre Hrvatskoj dajemo iz znanstvenog separata dr. Ferde Čulinovića, koji je objavljen u Zborniku radova, u izdanju JAZU, 1968. godine. Istaknuti povjesničar, član ZAVNOH-a, akademik i antifašistički borac, dr. Čulinović (1897-1971) na najvišoj znanstvenoj razini u tom vremenu je obradio ovu temu i potkrijepio dokumentarnom građom.

U publikaciji dragocjen prilog i svoja sjećanja je napisao i aktivni sudionik tih povijesnih događaja u Istri Juraj Hrženjak.

U Parizu, naravno, nije bilo završeno sve u rješavanju odnosa s Italijom, već je to bila jedna, ali svakako presudna etapa. Nastavak je uslijedio 1954. godine Londonskim memorandumom, a završio potpisivanjem Osimskih sporazuma 1975. godine.

Govori u ovoj ediciji su neznatno kraćeni, a u većini su autorizirani, dok je dio sadržaja snimljen s video vrpce.

- 20:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.12.2007., srijeda

Izložba o izbjegličkom partizanskom logoru El Shattu

Danas se, u Hrvatskom povijesnom muzeju, u 19:00 sati otvara izložba o izbjegličkom partizanskom logoru u sinajskoj pustinji - El Shattu.

To je prva izložba o tom logoru od 1965. godine. Na projektu su radili i Rhea Ivanuš, Snježana Pavičić i Dubravka Paić Čaldarović.

U El Shattu su se dalmatinski izbjeglice zadržali gotovo 18 mjeseci, a povratak kući počeo je u travnju 1945. U El Shattu je ostalo i groblje na kojem je pokopano 856 ljudi koji nisu izdržali teške uvjete života u pustinji.

Izbjegličko groblje je poslije teško stradalo i bilo devastirano u izraelsko-arapskim ratovima. Konačno je 2003. uz potporu hrvatske Vlade uređeno memorijalno područje sa spomen-obilježjem.

Izložba će trajati do rujna iduće godine.

- 10:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.12.2007., utorak

Novi broj "Glasa antifašista demokratske Hrvatske"

Kliknite desnim klikom miša i odaberite Save as Danas je izašao novi broj Glasa antifašista demokratske Hrvatske.

Osim u tiskanom obliku, koji možete naći u vama najbližoj Udruzi antifašističkih boraca i antifašista, možete ga naći i u elektronskom obliku ako kliknete desnim klikom miša na sliku i odaberite naredbu "Save as".
- 19:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.11.2007., utorak

SABA RH objavila Poruke o trajnim vrijednostima antifašizma predsjednika Stipe Mesića

Savez antifašističkih boraca i antifašista RH objavio je Poruke o trajnim vrijednostima antifašizma koje predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić upućuje hrvatskim građanima u povodu obilježavanja nekih važnih datuma iz hrvatske povijesti.

Ovo je samo manji dio iz većeg broja govora i drugih oblika komuniciranja Predsjednika Republike s građanima, u kojima je isticao temeljno značenje antifašističke narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, borbe za njenu opstojnost i afirmaciju u Europi i svijetu, za njen razvitak, za njenu slobodu i najzad za njenu nezavisnost izvojevanu borbom hrvatskih branitelja 1991. godine.

Želja nam je da na ovaj način pružimo priliku, prvenstveno mladim ljudima na fakultetima i u školama, ali i svim ostalim građanima da se upoznaju s najsvjetlijim stranicama naše povijesti.

- 15:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2008  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne

Opis bloga

Službeni blog Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske

Tko smo mi

Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) pravni je slijednik Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNOR H) koji je na skupštini održanoj 16.04.1992. novim Statutom promjenio ime u Savez antifašističkih boraca Republike Hrvatske.

Savez je samostalna, nevladina, vanstranačka, domoljubna, dobrovoljna, antifašistička i demokratska, višenacionalna organizacija udruženih građana koji prihvaćaju statutom utvrđene programske ciljeve i antifašistička načela.

Kontakt

Pavla Hatza 16
10000 Zagreb
Republika Hrvatska

Telefoni: ++385 1
(48 39 996 i 48 39 997)

Tel/fax: ++385 1 48 40 826

e-mail: sabh@sabh.hr

Linkovi

Glas antifašista demokratske Hrvatske

Pokrenut 1995. godine i tiskan na četiri stranice u samo 200 primjeraka, tadašnji »Informativni bilten« SABA RH pisao je uglavnom o obilježenim godišnjicama i stavovima rukovodstva. Sljedećih godina proširivan je i opseg, i naklada i sadržaj, da bi 2003. godine prerastao u sadašnje glasilo antifašista demokratske ahrvatske - »GLAS«. Kao dvomjesečnik na prosječno 40 stranica, po broju se tiska u 2500 - 3000 primjeraka.

Uz raznovrsne sadržaje o aktivnostima udruga,stavovima Saveza i svjedočenjima o našoj prošlosti, »Glas« donosi osvrte i komentare na suvremena zbivanja u društvu. Takva urednička politika uživa podršku i pozitivnu ocjenu Predsjedništva i Skupštine, a izmjenama Statuta »Glas« je postao i službeno glasilo Saveza antifašističkih boraca i
antifašista RH, Saveza ratnih i vojnih invalida Hrvatske, Saveza društava »Josip Broz Tito« i Sindikata umirovljenika
Hrvatske - Podružnice vojnih umirovljenika. Uz članove naših udruga i druge čitatelje, »Glas« se distribuira i brojnim državnim i lokalnim institucijama, a razmjenjuje se i s glasilima antifašističkih i veteranskih organizacija u drugim zemljama.

Za čitanje preuzmite besplatni čitač:
Adobe Reader

Glas antifašista demokratske Hrvatske broj 55
Glas antifašista demokratske Hrvatske broj 54
Glas antifašista demokratske Hrvatske broj 53
Glas antifašista demokratske Hrvatske broj 52
Glas antifašista demokratske Hrvatske broj 51
Glas antifašista demokratske Hrvatske broj 50
Glas antifašista demokratske Hrvatske broj 49
Glas antifašista demokratske Hrvatske broj 48
Glas antifašista demokratske Hrvatske broj 47

Izdavačka djelatnost