Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske
25.04.2008., petak
Govor Ivana Fumića u Jasenovcu
|
Okupili smo se kod spomenika Kameni cvijet da se poklonimo žrtvama monstruoznog ustaškog poretka u ovom i u ostalih 81 ustaških logora. Jedini program kojeg su ustaše imale, zasnivao se na mržnji. Ta je mržnja bila uperena protiv Srba prvenstveno, a zatim Židova, Roma i drugih naroda i naravno komunista, ali i demokrata svih usmjerenja. Nacionalno pitanje Hrvata, za koje su se ustaše na papiru zalagale, svojim zločinima su itekako pogoršali, a naciju za duže vrijeme podijelili, što se i danas osjeća. Od dolaska na vlast ustaša 10. travnja 1941. pa do konca travnja 1945. bili su osnovali čak 82 logora razne namjene i tipova. No, bez obzira na njihovu namjenu, bili su to logori smrti. Među njima po broju ubijenih i okrutnosti ističu se grupe logora Jasenovac sa preko 73.000 do sada poimenično utvrđenih žrtva i Gospić sa 41.000 poimenično utvrđenih žrtava. Ono što je karakteristično za gospićke logore jeste da su ustaše u svega 4 mjeseca tokom 1941. godine poubijale toliki broj ljudi. Ubijeni su bili Srbi, Židovi, Hrvati antifašisti, Bošnjaci-Muslimani, Česi. U Jasenovcu su pak poubijani gotovi svi Romi. Ukoliko bi objavili popis svih žrtava ustaškog poretka, trebalo bi tiskati barem još tri obimne knjige kakvu je do sada objavilo Spomen područje Jasenovac s preko 72.000 imena. U logorima nije vršena nikakva selekcija osoba, već su ustaše ubijali sve koje su u logor doveli, bilo to djeca, žene, starci, bolesni, zdravi, liječnici, svećenici, itd. Upravo to ubijanje govori o nevjerojatnoj bestijalnosti ustaškog poretka. Ustaše su provodile i tešku torturu nad logorašima tjerajući jedne da ubijaju druge da bi zatim preživjele oni ubili. U tom pogledu najdrastičnij i je primjer Roma. Dio Roma dovedenih u Ušticu dobilo je bolju hranu i piće, ali za uzvrat morali su ubijati druge Rome dok ih nisu poubijali. Kada više nije bilo Roma za ubijanje došle su na red i ubice Romi koji su završili na isti način. Posebno je potresno pratiti postupanje ustaša prema djeci. Njih su na krajnje nehuman način otimali od majki. Djecu od 6 mjeseci pa do 14 godina starosti strpali su u vagon, bez hrane i vode i, ukoliko već nisu umrli u Jasenovcu, bili su transportirani u logor Jastrebarsko. Naravno, putem su mnogi umrli. I uvjeti života djece u Jastrebarskom bili su gotovo nemogući. Zavladale su bolesti koje su djecu nemilice kosile. Da nije bilo ilegalnog rada komunista koji su iz logora izvukli i kod hrvatskih obitelji u Zagrebu smjestili djecu, njih oko 10.000, teško da bi itko od djece preživio. Žalosno je, ali istinito da su ustaše imale izdašnu pomoć većeg dijela katoličkog klera koji i danas, kao posljednji bastion brani svoje djelovanje u tom poretku. Mnogi svećenici su unutar ustaškog pokreta organizirali ustaše, vršili pokatoličenje pa i sami sudjelovali u raznim akcijama likvidacije Srba i Židova. To je vjerojatan razlog što vrh katoličke crkve u Hrvata u velikom luku obilazi Jasenovac, ali ne i Bleiburg. Ne zaboravljamo mnoge svećenike, žrtve nacističkog poretka, kao i one koji su zbog borbe za slobodu ubijeni u ustaškim, njemačkim i talijanskim logorima. Iz tog razloga bilo bi dobro da crkveni vrh posjeti Jasenovac. Proteklo je 63 godine od završetka II. svjetskog rata i sve se više zaboravljaju žrtve, a veličaju zločinci. Mnogi naši građani slušaju o Bleiburgu kao gubilištu Hrvata, ali ih je malo koji se zapitaju a što je to do Bleiburga dovelo. Mora se znati da su u Jasenovcu i drugim logorima ubijani ljudi samo zato što su bili druge vjere, nacije, rase, bez obzira na dob i spol. Ovi ljudi ni na koji način nisu bili odgovorna za Bleiburg, ali je ogromna većina ubijenih nakon Bleiburga itekako odgovorna za desetke tisuća ubijenih po logorima, zatvorima, naseljima u akcijama "čišćenja terena". Osim toga, nakon Bleiburga, u najvećem broju, ubijeni su zločinci, vojnici i civili koji su činili pokolje ili ih organizirali, ma da je u toj masi bilo i nevinih. Narodnooslobodilačka vojska nikog nije ubijala zbog nacionalne pripadnosti već isključivo zbog počinjenog zločina. Svjedoci smo brojnih mitova. Svaki grob koji se od 1990. pa do danas pronađe, a potiče iz II. svjetskog rata pripisuje se ubijenima po NOV. Pitamo Vas, a što su ili koga su to ubili nacisti, fašisti, bela garda, ustaše, čerkezi. Zar ti ubijeni nisu zakopani, a dobro se zna da su baš te vojske izvršile strašne masovne masakre. "Lipa pamti", a i druga mjesta sravnjena u Istri, Dalmatinskoj Zagori, Lici i Kordunu, neke od ustaša, a neke od njemačkih nacista i talijanskih fašista. Hrvatskim ekstremistima uvijek su bile bliže te ideologije, a i danas su. Zato pokušavaju tvrditi da je u Jasenovcu bio logor poslije II. svjetskog rata, pa čak da su tu zatvarani i osuđeni za Informbiro, samo ne znam u koje zgrade su bili smješteni, kada ih nije bilo. Odnos prema bivšim logorašima ustaških logora i danas u Hrvatskoj puno govori. Dok su oni, koji su nas progonili i trpali u logore dobili status političkih osuđenika i debele naknade, takav status i naknade žrtve ustaških logora nisu dobili, a nema najava ni da će dobiti. Ipak mi s ovog mjesta nikada nismo slali poruke mržnje kao što se šalju s Bleiburga. Mi logoraši nikada nismo gubili nadu, pa ni sada i očekujemo da će se odnos prema nama ali i istini o stradalima u logorima i zbivanjima u II. svjetskom ratu promijeniti u duhu europskih antifašističkih principa. Jasenovac, 20.4.2008. Mr. sc. Ivan Fumić, Predstavnik zatočenika jasenovačkog logora i član Savjeta Spomen područja Jasenovac |
